RECENZIJA KNJIGE ”LEPTIR MAŠNA” (Radoslav Rašo Marjanović)

radoslav raso marjanovic

 

LEPTIR MAŠNA  autor Radoslav Rašo Marjanović

A SADA NEŠTO SASVIM DRUGAČIJE!

Recenzija: Dragiša Marek, Sarajevo maj-juni 2017.

Ovo je četvrti put gdje se ponovo srećemo u istim ulogama: ja koji pišem osvrt na ovu jedinstvenu knjigu i Vi koji će te je čitati… Ovaj put je to knjiga: „Leptir-mašna“, autora: Radoslava-Raše Marjanovića.

Naime, prije nego iznesem svoje doživljaje i viđenje ovog neobičnog djela, moram objasniti otkud uopšte ja u svemu ovome. Ja sam ekonomista i mada sam čitao dosta u životu, ne mogu se smatrati književnim znalcem ili stručnjakom za književnost, a pogotovu ne književnim kritičarom ili promotorom domaće BH književnosti. A opet pišem po četvrti put recenziju različitih djela ovog autora. U ovom kontekstu volim da mislim da sam u ulozi evidentičara (bilježnika) stanja duha i osobnosti Radoslava-Raše Marjanovića, koji se ispoljava pisanom riječi u periodu od, sada već, osamnaest godina. Prije toliko godina je objavljena prva Rašina knjiga: „Sam sa sobom“, koju je slijedila „Ja vama“ i onda… „Peta knjiga“1. Ovome svemu je prethodilo naše zajedničko pohađanje niže osnovne škole, poznanstvo od preko pedeset pet godina, prijateljevanje kroz mladalačke dane i intenzivno druženje od završetka ratnih sukoba u našoj zemlji. Tako će i ovaj prikaz najnovijeg djela sigurno biti subjektivan i opterećen bremenom ovog dugačkog i raznolikog prijateljstva.

Za razliku od prethodne tri pomenute knjige, koje su objavljene u elektronskom obliku (pdf – na CD nosačima koji su pratili objavljene brojeve „Info magazina“), ova će knjiga prva dočekati svoje štampano izdanje. Kao što se razlikuju po formi u kojoj su objavljene, značajna je i razlika u sadržaju. Prve tri knjige su suštinski zbirke priča sa različitim pogledom na davno djetinjstvo, mladost, ratne i poratne periode života u Sarajevu i među sarajlijama. „Leptir-mašna“ govori o ukrasnom detalju, modnom dodatku ili statusnom simbolu pretežno muške populacije i ličnostima iz domaćeg i međunarodnog (pa sve do svjetskog) javnog života, koje su bile vjerne ovom odjevnom predmetu i doprinijele njegovoj promociji i etabliranju kao otmjenog, svečanog ukrasa za posebne prilike i profesionalne događaje.

Rašina fascinacija leptirkom ima svoje korjene, još u poratnom životu u Sarajevu. On je već dugi niz godina sam sebe obučio da prvo prepravlja postojeće interesantne kravate u leptir-mašne, a potom i kreira nove modele istih („kvadrofonija“) i šije tematske leptirke sa motivima različitih zastava, zemalja, ličnosti, praznika i simbola. Kako je sve više ulazio u tajne njihovog kreiranja i stvaranja, tako je na sebi svojstven radoznalo – živahni istraživački način počeo da prikuplja anegdote, činjenice i priče o leptir-mašnama i njihovim nosiocima. Isprva bez namjere da sve to upotrijebi, došao je do tačke u kojoj je shvatio da hobi, koji ga je uveseljavao i pričinjavao mu zadovoljstvo, počinje da zauzima značajan dio njegovog svakodnevnog života. Osjetio je potrebu da tu silnu, dobrovoljno uloženu, energiju evidentira i zapiše pojedine stvari koje su ga fascinirale.

Ja lično, nisam pobornik pravila oblačenja (dress code). U ovom dobu svog života, tipični sam primjerak ljubitelja razbarušene i udobne odjeće (zaostatak davno izumrlog pokreta djece cvijeća), koga će te izvan radnog vremena sresti u farmerkama i majicama ili kariranim košuljama. Tokom

svoje profesionalne karijere u ulozi komercijaliste, nastupao sam u odjelu, košulji dugih rukava sa kravatom (koju ni danas ne znam svezati kako valja). Rašino insistiranje na leptir-mašni mi je, ustvari otključalo spoznaju o pružanju otpora konzervativnom establišmentu i omogućavanje osjećaja prkosa i slobode u nošenju leptir-mašne. Veselost dezena, boja i tekstura leptirki je mogla biti usklađena sa mojom sklonosti ka neformalnom odijevanju i lako se kombinovala sa košuljama u pastelnim bojama što je sve samo ne konzervativno odijevanje. Kako je svoju strast za nošenje leptir-mašne umio prenijeti na mene, tako je Rašo i kroz knjigu o leptir-mašni prenio dio svoje pasije i ljubavi vezane za ovaj odjevni detalj.

Knjiga pred vama vrlo iscrpno i kvalitetno obrađuje nastanak i istorijat leptir-mašne, različite vrste i kategorije, njenu primjenu i značenje u raznim istorijskim periodima; objašnjava strastvenost i karakter njenih nosioca i njeno širenje na žensku populaciju ulaskom u moderna uniseks odjevna vremena. Iako je pažnja autora u potpunosti usmjerena na leptir-mašnu, koja pruža mogućnost za maštovitost i kreaciju, kao i vlastiti izraz odnosa prema okolini, u isto vrijeme razigrano navodi i spominje značajne ljude iz svijeta industrije, mode, krupnog i sitnijeg biznisa, estrade, muzike i plesa koji su podijelili strast vezanja leptirice oko vrata.

Stilski gledano samo je forma poglavlja prilagođena glavnoj temi knjige, kako bi vrlo kvalitetan grafički i foto-materijal istakao raskoš boja i dezena kojom odiše cijela knjiga. Kada budete čitali ono što je Rašo napisao, osjetićete da se opet priča o ljudima, dalekim i čuvenim (Walt Disney) ili bliskim komšijama i sugrađanima (Adi Mulabegović) – sarajlijama koje svaki dan možete sresti na ulici. Priča se o tome na koji su način njihovi životi i sudbine ili samo neke njihove epizodne uloge odredile značaj i nivo uticaja na svakidašnji život autora i njegovu emotivnu vezu sa leptir-mašnom, odnosno sa životom i ljudima sa kojima ga živi. Prisjeća se ranog djetinjstva, bez oca, dječaštva i mladosti, finog zujavog zvuka mašine za šivanje, sestre i majke koje su uvijek nešto šile, ali nadasve obnavlja uspomene na tuge mladosti, ljubavi i razočarenja i ogromnu šarenu maštu koja sve to uravnotežuje i oblikuje tok života. Kako sam autor kaže: “Mašta mi je omogućila uvid u četvrtu dimenziju svega što postoji, dala mi je moć da sa malo znanja privučem pozitivnu energiju i budem neograničen…“

Sam autor je ujedno i najbolji promotor stila „leptir-mašna“ jer je u zadnjih desetak godina svaki dan pronosao po jednu unikatnu leptirku, uvijek novu i uvijek drugačiju. Poklonio nebrojeno istih, ljudima za koje je osjećao poštovanje, sklonost ili imao inspiraciju da ih upotpuni ovim odjevnim detaljem. Tako ako se krećete ulicama Sarajeva, Zagreba, Beograda, Splita, Banjaluke, Dubrovnika, Travnika, Mostara, … nemojte se začuditi ako ugledate Radoslava-Rašu Marjanovića u odjelu sa nekim od svojih novih modela leptirki živopisnog dizajna kako se smješe ispod njegove brade.

Kao zaključak ovog prikaza, moram istaći da je glavna osobina autora koja provejava i cijelom knjigom o leptir-mašni njegovo ne odustajanje i borbenost da postigne cilj koji vidi pred sobom. Kada na jednom putu naiđe na prepreku, on bez velike drame pronađe drugu stazu i nastavi dalje. Mala ptičica mi je došapnula da je već postavljen novi cilj ka kojem se uveliko kreće, ali on neće biti literarne naravi.

Umjesto da ja izreknem neku visokoumnu misao u vidu zaključka citiraću autora Radoslava-Rašu Marjanovića, koji je najbolje formulisao istinu o sebi i ovoj knjizi: „Danas sam star kenjac, kao malo ??dijete i volim da sam takav. Uvijek s leptir-mašnom. Oči su mi i dalje tužnog izgleda. Od borbe nikad ne odustajem. I kad sam padao, uvijek sam se dizao. Moja borba je drugima davala snagu, a tuđi uspjeh je mene tjerao na kretanje naprijed, podsticao na moju borbu. Na moj rad. Na moje leptirice. U svijet leptir-mašni ušao sam… i, evo, još sam živ. Pravim ih i nosim, pišem o sebi i o drugima, bez lažne skromnosti i zavisti…“

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.