SRETNI SU BILI TO DANI, KADA SE SLAVIO OVAJ PRAZNIK!

piše MIRZA HASANEFENDIĆ

SRETNI SU BILI TO DANI, KADA SE SLAVIO OVAJ PRAZNIK!

avnoj

Danas je 29. novembar 2018! Sjedim sam u restoranu brze ishrane , sa druge strane velike bare, u čuvenom lancu ”SUBWAY’. Polako jedem onaj sendvič sa piletinom od 12 pusa ( ovdje su neke druge slike života, pa su i mjere drugačije) i lagano ispijam svoj kapučino.

Ovdje je to običan radni dan, a što je i sasvim normalno, ali za mene lično nije to baš običan dan. Ljudi žure na brzinu jedu u Subway’u, Mc Donaldsu, Tim Hortonsu i cijelom nizu imena sličnih restorana brze hrane, za neke od tih kažu i nezdrave hrane. Svaki gost sjedi sam sa sobom, pred njim otvoreni telefoni i poneki tablet ili ordinateur. Svi samo tekstiraju, pa nisam više siguran da li ova omladina zna i ručno pisati. Sve se to  brzo pojede i ponovo trči na posao da se radi punom snagom, jer valja otplaćivati kredite za kuće, nova auta i cijeli niz ponuda, koji ti se nude u ovom potrošačkom svijetu.

Ja, lično, ne žurim nigdje, jer sam u penziji, imam vremena za razmišljanje, a imam bogami se i čega sjećati. Na ovu stranu ”Velike bare” sam otišao 1996 godine, dakle poslije rata, pa tako imam 20 godina radnog staža u socijalizmu i dvadeset godina u kapitalizmu, pa ne treba meni  niko da priča sta je šta je socijalizam, kapitalizam, demokratija, ”diktatura”,…..Sve sam ja to  lično prošao i znam iz života, a ne da mi neko priča o tome  sa političkih govornica i  prodane novinarske fukare u medijima , ili oni, najgori od najgorih,  (ne)plaćeni samozvani primitivni komentatori na socijalnim medijima, koji prave od istih medija vulgarne septičke jame, a koje pune svojim izlučevinama. Isti su prisutni na društvenim  mrežama poput FB i to dođe  njima poput ležanja na psihijatrijskim otomanu  da izbace svoje frustracije  i liječe komplekse manje vrijednosti.

Volim ja mnogo svoju novu domovinu, koja mi je dala šansu. Slavim ja i dan konfederacije (osnivanja) moje domovine, jer ja držim  do toga da ja živim ovdje i da sam doprinosio svojim radom i plaćanjem poreza u normalnoj funkciji i razvoju iste.

To je u mom današnjem svijetu, ali mom srcu ostaje uvijek drago sjećanje na praznik ‘’29  novembar”, dan državnosti moje rodne domovine velike SFRJ, koju nažalost ”pacovi pojedoše” da naprave svoje knjaževine, banovine, pašaluke i šta ti ja znam šta sve.

Sada sjedim sam u restoranu i drugujem sa internetom, a nekada davno ovaj dan sam provodio u Dubrovniku sa porodicom i stotinama dragih prijatelja iz Sarajeva i iz mnogih mjesta bivše Juge. Kontam nešto, dobro reče moj dobri jaran ”zlatno pero” novinar Paja : ” Ja što bio bio dobar ovaj praznik 29 novembar 2018, pada u četvrtak, šta bi se moglo neradnih dana spojiti, ma čitav godišnji odmor!”. (malo humora i sarkazma u ovom sjetnom danu)

Mi smo inače bili svjetski šampioni u spajanju (ne)radnih dana i izmišljanju narađenih dana i samo dragi Bog zna kada su oni narađeni. Mnogo je tu bilo improvizacije i izmišljenih dana, ali je bilo lijepo provoditi taj jedinstveni praznik sa svim svojim jugoslavenskim prijateljima.

A sve je to bilo izvodljivo zahvaljujući anti-fašistima koji se ugradiše u taj istorijski datum, koji rekoše ”NE” fašizmu i podjelama među ljudima i narodima.

Skupiše se u srcu porobljene Evrope, na malom ostrvu slobode u Jajcu, anti -fašisti na zasjedanju AVNOJ-a 29 novembra 1943 da kažu fašizmu ”NE” i da kažu zajedničkom životu ”DA”.

U tim danima se rat lomio i jedino je izvjesno  bila neizvjesnost šta nosi kraj rata, ali su oni vjerovali u sebe i u svoje narode i ugradili su prvi temelj neke buduće države, u kojoj će se živjeti životom dostojnim imena čovjeka.

Nije tu bilo nikakvog kompromisa sa fašistima, nacionalistima, ratnim profiterima, ……borci su se borili i ginuli za bolji život svih budućih žitelja velike zemlja i nije niko branio, niti sa hvalio, da se bori samo za svoj narod i svoju vjeru. Borci  su ”padali” sa vjerom da svojom borbom stvaraju budućnost svojoj djeci, a ne sa vjerom da će za to biti nagrađeni za novi ”život” u nekom drugom virtuelnom svijetu svevišnjeg gospodara.

Tih jajačkih novembarskih dana, stvoreno je nešto veliko, neka istorijska zemlja koja će biti jezičak na balansu komplikovanih odnosa velikih sila, biti mirotvorac i nastojati de promoviše politiku mira i nezavisnoti kao jedinog garanta svjetskog mira.

Toj  zemlji rođenoj u Jajcu biće ne rijetko prijećeno. Tako odmah poslije rata biće odbijen pokušaj prijetnje aviona sa zapada da im otmu osobođenu Istru (iako su već avion bili na nebu iznad Istre, pa su oboreni), Ta zemlja reči če čvrsto i odlučno NE jednom od gospodara svijeta tog vremena STALJINU, iako je već bio sa trupama na granici Jugoslavije spreman na invaziju.

Neosporna je uloga Maršala Tita usvemu tome, ali narod je bio taj koji je rekao ”NE” i snaga njegovog jedinstva i volje da se brane zajedničke vrijednosti odvraćala je svakog potencijalnog agresora od tih zlih namjera. To su svi dušmani dobro znali, i zato su samo čekali smrt Tita da počnu da rovare i da miševi isplivaju na površinu.

Nije moje, niti imam namjeru  da bilo koga krivim za izdaju one čuvene parole ”Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”, a još manje da se svrstavam na stranu ovih novokomponovanih patriota, uglavnom ratnih profitera.

Uglavnom, neko iz nacionalizama, neko iz pohlepe, neko iz straha, neko iz nečeg četvrtog  …..je izabrao svoju ličnu stranu devedestih godina , a to je bio put razdvajanja i smrti SFRJ. Tako su zakucani zadnji ekseri na mrtvačkom kovčegu onoga što je stvoreno na zasjedanju AVNOJ-a  29 novembra 1943.

Zato za kraj ostavljam, na razmišljane,  svakom čitaocu posebno: ” Antifašisti su vjerovali u nas i dali su nam nešto veliko u Jajcu, a da li smo svi mi znali da to cijenimo i da opravdamo njihovo povjerenje? Službeno taj praznik više nigdje ni u  jednom službenom kalendaru na prostoru ex-YU ne postoji, ali još uvijek ostaje u sjećanju nekih generacija koje su na ”odlasku” ?”.

Ne mogu da čestitam nešto što čega više nema, ali mogu da kažem u povodu obilježavanja istog glasno, makar i penzionerski : ”SMRT FAŠIZMU, SLOBODA SVAKOM ČOVJEKU POJEDINAČNO”

Novembar 2018 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.