DAN KADA SU KAPALE SUZE PO MOM MOBITELU

piše Mirza Hasanefendić    

 DAN KADA SU KAPALE SUZE PO MOM MOBITELU

                  Priča o matematskom genijalcu, vrsnom sportisti i boemu!

zlatko gacanica

Dođe prije neki dan teška vijest sa one , druge strane, velike bare, veća i dublja u mom srcu i od same velike bare. Vrtim se po internetu, ‘’mrtav’’, lijen i  sparan dan, kad odjednom hitna poruka na Viberu. Otvaram polako, gledam i ne vjerujem svojim očima onome šta piše ; ‘’Umro je naš Gaga!’’.

Koji ba Gaga? …….Naš Gaga…… Zlatko Gačanica……ma ne, to je nemoguće, to je nečija morbidna šala ili zamjena imena.  Lupam k’o lud po tastaturi razna imena, ali nada se gasi, jer je uvijek odgovor grub i stvaran ‘’Umro je naš Gaga’’.

Pokušavam da nešto napišem, nešto snažno, nešto moćno i važno, ali ne ide i umjesto slova na ekranu, kapaju moje suze jer sam izgubio nekog bliskog i dragog kojeg znam skoro cijeli žvot.

Gagu sam znao od školskih dana i ono što ga je malo razlikovalo od nas , drugih školskih kolega, bilo je to da je on bio matematički genijalac, nešto izvan našeg shvatanja i vremena.

Šezdeset i neke godine, ušli smo u Prvu gimnaziju, razred I g, a matematiku nam je predavao čuveni, po znanju i strogoći, profesor  Duvnjak. Profesor ulazi na prvi čas, mi pomalo izgubljeni prvačići, a profesor se predstavlja: ‘’Ja sam vaš profesor matematike. Zovem se Čedo Duvnjak, a zovu me ”metla”…….većina od vas zna matematiku za dvojku, oni bolji za trojku, ja lično znam za četvorku, a samo Bog zna za peticu.

On tako reče. Onda nas učio strogo, ali pedagoški matematiku. I dok smo se mučili da naučimo razliku između kvadrata razlike i razlike kvadrata , naš drug Gaga se već ‘’družio’’ sa integralima i derivacijama.

Onda dođe kraj školske godine , a tamo na kraju školske godine naš Gaga ima čistu peticu. E sada, ako se vratimo na prvi čas i profesorovo predstavljanje, neko to može uzeti za demagogiju, neko za ružnu salu, neko za ovo, neko za ono ….ali je jedno sigurno i neosporno bilo da je naš Gaga bio matematički genijalac.

Naučio nas prof. Duvnjak dobro matematiku, pa nas desetak upisa Elektrotehnički fakultet, a tamo ‘’stoluje’’ ‘’strašni profesor Galić. Ono što je za studente medicine bio ispit iz ‘’Anatomije’’, to je za nas ‘’električare’’ bio ispit iz ‘’Matematike III’’ kod legendarnog prof Galića. Profesor vrstan predavač, ali sa izuzetno strogim kriterijima koji je vrlo zahtjevan za prolaz i solidnu ocjenu. Junski rok, k’o je imao sreće da prođe pismeni dio ispita, čeka ga usmeni dio ispita tj. susret oči u oči sa ‘’strašnim’’ Galetom. Oni koji su imali sreće da dođu ispita u kabinetu profesora, čekaju uznemireni pred vratima da budu prozvani da uđu. Ulaze jedan po jedan, izlaze pojedinačno neko sretan izlazi , pokazuje šesticu u indeksu, neko izlazi pokisao propade mu ljeto valja se ponovo spremati za septembarski rok……i sve tako redom.  Onda bi prozvan Gaga, ostade nešto duže nego drugi studenti, i izlaz tih i miran, kakav i jeste bio uvijek,…pita ga raja: ”Gaga je si li položio? On potvrdi da jeste. Oni radoznali ga pitaju pa koju si ocjenu dobio matere ti, a on mrtav hladan pokaza index, a tamo čista desetka. Kaže jedan kolega : ‘’Hebo te Gaga, ja dobio šesticu pa skačem k’o kengur, a ti dobio desetku, pa mrtav hladan!’’

Takav je bio naš Gaga.

received_319190769030209

Kada pročitaš sve ovo gore napisano,  a nisi poznavao Gagu, ti pred tvojim očima imaš stereotip o jednom klasičnom matematičaru, sa naočarima poput pepeljare, sa malim milionom knjiga u radnoj sobi, koji po cijeli dan i noć , samo piše neke diferencijalne jednačine samo njemu poznate i u tome život troši. 

E ako misliš tako onda si se malo ‘’zahebao’’, jer naš Gaga nije ličio na ništa od toga. Bio je vrstan sportista  ; igrao je dobro košarku, mali fudbal, stoni tenis, a sport njegove mladosti ipak je bio rukomet. Bio je vrsno desno krilo i sjećam se njegovih igara na Kovačima u mladom timu RK ‘’Bosne’’, koja je u to doba bila u vrhu jugoslavenskog rukometa. Njegovi ulasci u šesterac sa jednom dozom akrobatike obično su se završavali zatresanjem mreže iza golmanovih leđa. Bio je i četiri puta član studentske rukometne ekipa ‘’Steleksa’’ koja je svaki put osvajala prvo mjesto na jugoslavenskim studentskim igrama  SUSEJ, a po svom kvalitetu i igračima nije ne skromno reči da je bila bolja i od pola prvoligaških ekipa bivše nam velike domovine. 

Igrao je po raznim turnirima malog fudbala, kao pouzdan i vrstan lijevi bek, igrao ja sa veteranima fudbal do početka rata. Poslije rata, koji  je proveo cijelo vrijeme u rodnom gradu, vratio se svojoj prvoj sportskoj ljubavi ‘’Stonom tenisu’’ gdje je bio aktivan igrač, organizator i sportski radnik. Korisrio  je ovu sporstku aktivnost da se vratio tamo gdje je bio prije rata da obnavlja stara prijteljstva i stiče nova širom prostora bivše YU. Za njega je sport tj stoni tenis u kasnijim životnim godinama bio nešto više od sporta, to je bila radost penzionerskog životai života uopšte, jer se poslije takmičenja nastavljalo sa zajedničkim sjedenjem sa ‘’protivnicima sa druge strane stola’, uz ‘’prateće sadržaje’’ u divnom boemskom i drugarskom štimungu i okruženju.

I nije naš Gaga bio samo matematički genijalac i sportista, bio je on i veliki boem,  a volio je i život i tamo gdje se zasjede, zamezi, popije po neka meraklijska, zapjeva se i veseli se životu. U mladosti smo hodali po planinama i po moru, nikada sami uvijek sa društvom , gdje je drugarski  život bio i u radosti življena se provodio. Ovdje su predstavljene samo neke slike koje potvrđuju riječi autora teksta. 

received_325786668330905

Mogao bih još mnogo toga lijepog napisati o našem Gagi, ali mi se ekran od suza zamaglio, pa bih samo htjeo da ispričam naš zadnji susret ove godine u povodu proslave  50 godišnjice mature i na njegovo obećanje koje on nikada neće ispuniti.

Gaga je bio glavni organizator ovog susreta , uz pomoć  Olgice, Milice, Bece i Tuze. Sve je bilo perfektno organizovano, bez i jedne jedine fule, i bio sam sretan što sam sreo moja stare školske drugare. Svi su se odlično držali i dobro izgledali, ali mi je nekako lično, možda zbog bliskosti, Gaga izgledao u najboljoj fizičkoj i mentalnoj formi od svih nas.

Neko reče., čini mi se Milica, ove godine slavimo 50 godina, a za deset godina slavićemo šezdeset godina, pa ko dobaci. Gledam Gagu onako okretnog i u formi (još uvijek aktivnog igrača ping-ponga), pa mu kažem, apsolutno siguran da će on dobaciti do 60 godišnjice mature: ‘’Molim te Gaga obećaj mi da ćeš ovo sve ponoviti i organizovati za deset godina!’’

On se nasmija onako široko samo kako on to zna, pa reče: ‘’Obećajem. Dogovoreno!’’

I ode naš dragi Gaga tamo odakle se niko ne vraća, a meni ostade kao bolna uspomena i vječni ožiljak njegovo obećanje koje neće moći nikada ispuniti, da organizuje šezdeset godina mature.

Ode još jedan cvijet iz sarajevske bašte, a meni sa njegovim odlaskom i odlaskom još nekih naših kolega i prijatelja ostaje nekadašnja sarajevska cvjetna bašta sve pustija i pustija.

Uvije si bio i ostao isti, kako prije rata tako i danas sve do svoje smrti i zato te pozdravljam starim drugarskim oproštajnim pozdravom …..

received_786802498379983

NEKA TI JE VJEČNA SLAVA MOJ DOBRI I DRAGI DRUŽE GAGA!

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.