”OLIMPIJSKI NEZABORAV ZA SARAJEVSKOG KUBERTENA”

Besjeda novinara Slobodana Stajića na komemoraciji Ljubiši Zečeviću

OLIMPIJSKI NEZABORAV ZA SARAJEVSKOG KUBERTENA

U dalekom kanadskom gradu Londonu, imenjaku onog znatno slavnijeg, u subotu je održana komemoracija Ljubiši Zečeviću, idejnom tvorcu 14. zimskih olimpijskih igara. Tom prilikom ljubišina kćerka Aleksandra pročitala je prigodnu besjedu sarajevskog novinara Slobodana Stajića.

Nažalost, ni Olimpijski komitet BiH, niti nekadašnji ljubišin fakultet (Fakultet sporta i fizičkog odgoja), nisu se sjetili da odaju poštu tom velikanu.

IMG_5454

Ovo je besjeda sarajevskog novinara, koju je Aleksandra Zečević pročitala na komemoraciji;

‘’ Dragi Ljubiša ……uz izraze neizmjerne saosjećajnosti prema Tvojoj životnoj saputnici Mikici i ostaloj rodbini, zbog Tvog odlaska u vječni smiraj, šaljem Ti, s druge strane okeana, i ovo je moje posljednje pismo, kao dragom čovjeku, koji mi je u životu bio više od prijatelja, a često više i svakog mentora, posebno kada je u pitanju   naše bezgranično poklonstvo prema olimpizmu i drevnoj Heladi.

 Pismo ti šaljem iz grada, kojeg si zadužio dok je svijeta i vijeka, jer nikada, nijedan njegov stanovnik nije mu, svojom idejom podario više radosti i više anđeoske ljepote kao Ti, što se graničilo sa nestvarnošću. Jer. dragi Ljubiša, bio si idejni tvorac 14. zimskih olimpijskih igara, najljepše sportske svetkovine ikada održane ne samo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini već i na tlu kasnije ugasle Jugoslavije.

Da mogu da tuguju i planine i olimpijska borilišta 14. ZOI zasigurno bi sada tugovali za tobom – i Jahorina i Bjelašnica,i  Trebević i Igman, i Zetra i stadion Koševo, jer im je ostvarenje Tvoje ideje i snova, februara 1984, podario i najbajkovitije i najveličanstvenije trenutke, kao i prizore prema kojima su smjerali pogledi oko dvije milijarde TV gledalaca iz gotovo cijelog svijeta. 

 I kao štoje slavni Pjer de Kuberten obezbijedio sebi besmrtnost u svijetu olimpizma na globalnom planu, tako si Ti, dragi Zeko, osigurao sebi neprolaznost u ovom dijelu svijeta odakle ti se javljam. Jer nikada više, niti Jugoslavija dok je još postojala, niti zemlje koje su nastale  njenim raspadom, nisu vidjele tako nešto impresivno, niti će vjerovatno zadugo vidjeti. Jer takvi, polusneni prizori, nad kojima si stajao poput kakvog modernog Zevsa, mogu se vidjeti samo jednom i nikad više.

Dugo si, poštovani Ljubiša, vodio bitku da se Sarajevo uopšte kandiduje za organizaciju tih svetih olimpijskih igara, da povežeš sarajevske čarobne planine sa usnulim hramovima u drevnoj Olimpiji, ishodištu Olimpijskih igara i divnoj Elidskoj dolini.

 Čak su u prvo vrijeme Tvoje plemenite ideje nailazile na veće razumijevanje u nekim moćnim olimpijskim krugovima u svijetu, nego u tadašnjoj Jugoslaviji, i to ne samo u Sloveniji, već i u samoj Bosni i Hercegovini! Bilo je čak bosanskih političara koji su u toj ‘’suludoj ideji’’ kako su govorili, vidjeli i Tvoju želju da postaneš slavan! Mada Tebi nije trebala nikakva slava kao uglednom profesoru, vanprosječne inteligencije i svestranog obrzovanja, već uzlet do nezaborava Tvom Sarajevu, kojeg si neizmjerno volio.

I Tvoja divna ideja je na kraju pobijedila.

I to u gradu bogova-pod Akropoljem, u Atini, 18 maja 1978 na zasjedanju Međunarodnog olimpijskog komiteta, kada je Sarajevo u konkurenciji Sapora i Geteborga postalo slavljenik. A tu, i Tvoju pobjedu, možda i najromatičnijim riječima opisala su dvojica novinarskih poeta, neponovljivi Miroslav Radojčić i neizostavni Pavle Lukač, čija je, već antologijska storija u uglednoj ‘’Politici ‘’ započinjala;

”Još sinoć, to je bila želja i možda san. Od ovog trenutka to je stvarnost. Danas, u postojbini Olimpijskih igara,  Sarajevu i Jugoslaviji pripala je čast da ugoste zimske olimpijce 1984 godine, Bila je to pobjeda Davida na Golijatom…..’’

Nažalost, dragi Ljubiša, kao idejni tvorac tih Igara, nikada nisi dobio one zasluge koje si zaslužio, ali su sjećanja nas istinskih poštovalaca olimpizma, sjajnija od svih odličja i ona će obasjavati i Tvoj put ka vječnosti.

  Slavni Borhes je govorio, da nema drugih rajeva osim izgubljenih. A, dragi Ljubiša, Ti si upravo jedan od naših izgubljenih rajeva. Jer Tvoja biografija je toliko blistava i čista, da je gotovo i nepojmljiva u ovo naše doba.

A meni, kao Tvom dragom prijatelju, uz brojna podsjećanja- pa i na ona davna susretanja u Sumbul-Avdinoj ulici, u toplom domu tvojih plemenitih roditelja, oca Aleksandra i gospostvene mame Kate, kada uz brata Milana i sestru Milicu tek hitao ka olimpskim visinama života- preostalo je jedino, u završnom akordu ove besjede, da ti zaželim vječni spokoj. Ali i on će biti jedinstven. Prvo ćeš u urni tihovati u Kanadi, a onda će, u julu iduće godine Tvoj pepeo biti razasut sa vrha Prenja, po prelijepim predjelima Boračkog jezera. 

U svemu tome ima i neke simbolike. Jer si bio i ostao ČOVJEK SVIJETA. Kako u životu tako i poslije životnog smiraja!

‘’Tvoj neizmjerni poštovalac Slobodan Stajić’’

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.