NAJNESVRSTANIJA ZEMLJA NA SVIJETU(!) Drugarska kritika drugu Titu!

MIRZA HASANEFENDIĆ

NAJNESVRSTANIJA  ZEMLJA NA SVIJETU(!)    Drugarska kritika drugu Titu!

http://www.youtube.com/watch?v=hGTMl5losXY&feature=player_detailpage

Ovih dana na Tita me je podsjetila, ko zna po koji put, zadnja konferencija nesvrstanih zemalja i nad kojom još uvijek lebdi njegov  liderski ”duh”, a čije ideje nisu nikada bila potrebnije svijetu nego danas. Moguće je da su one ”razvodnjene” raznim frakcijskim podjelama u pokretu, ali ne treba zaboraviti da je pokret nesvrstanih preživio velike ”pojmove” kao npr; Varšavski pakt, Berlinski zid i još mnogo toga što je bilo značajno u proteklom istorijskom periodu, a to je ono što se broji!

Bio sam mali, ali se sjećam beogradske konferencije nesvrstanih 1961 i titovog neprikosnovenog liderstva. Ono što je on govorio slušalo se, pamtilo se i još živi, a ovo što današnji domaći političari govore je za jednokratnu upotrebu i ”izlapi” čim se kaže!

Čitam i gledam u svjetskim medijima, moja bivša velika rodna domovina i Tito se još spominju kao osnivači, a moja današnja rodna domovina Bosna i Hercegovina se spominje kao posmatrač.

Na ovo moj drug Jasenko kaže: ”Kako Bosna i Hercegovina može biti nesvrstana kada ona zavisi od komšija pa do velikih sila?”.

Ja mu odgovaram: ” Izvini, ali Bosna i Hercegovina je najnesvrstanija zemlja na svijetu u bilo kom svjetskom forumu čiji je član. U svakom svjetskom odlučivanju ima interesa ”velikih”, pa ako ima samo i sitna naznaka protiv nekog interesa Zapada, Istoka ili bliskog Istoka, uvijek se neko nadje u BiH da kaže da to nije u interesu njegovog naroda. Naravno, poslije ovog ”veta” predstavnik Bosne i Hercegovine ostaje blokiran i  (uglavnom) nikada i ne glasa, pa je Bosna na taj način još jednom potvrdila svoju privrženost nesvrstanosti, tj ne pripada ničijoj strani. Predstavnici BiH uglavnom ostaju uvijek uzdržani tj. neutralni. To su šampioni nesvrstanosti, pa je i titova nesvrstanost ”mala beba” za današnje političare sa rodnih prostora!”.

Pričao mi Jasenko, da je bio u nekoj zemlji razvijene demokratije, pa otišao u klub gdje se okupljaju ”naši” ljudi. Zaustavio ga izbacivač na vratima pa mu kaže: ” Ti si novi, nisi nikada bio ovde. Kako ti je ime?” Jasenko mu reče, a čuvar reče: ”Ma ime ti je nekako botaničko i neodredjeno, nego ti meni reci direktno; ”Koje si ti pasmine?”, pa da ja vidim  je li ti pripadaš ovde!”

Ovo pasmine bi trebalo vjerovatno shvatiti koje si ti nacije (ili vjere)?

Jasenko reče: ”Nisam ja ovca, pa da imam pasminu!” okrenu se i ode, a i čuvar je vjerovatno bio zadovoljan jer je bilo evidentno da posjetilac ne pripada njegovom ”ideološkom stadu”!

Poslije jasenkove priče, je njemu rekoh: ”Dobro ti je i rekao, ljudi se tamo okupljaju kao ”ideološko stado”, a čobani ne vole da se ”ovce” mješaju, teško ih je ”upratiti”. To ti je isto kao u toru, ono jeste da ”tukne” jednonacionalno, ali je zato prividno toplo!”.

Ustvari, za ovo je kriv Tito!!! On  je njegovim pionirima usadio bratstvo i jedinstvo kao životni pojam, a riječ pasmina se učila isključivo u biologiji. Tito je imao običaj da kaže: ”Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka”. Bilo je to neko mirno  vrijeme pa je narod dobro vidio, a samim tim i bratstvo i jedinstvo se dobro držalo.

Onda jednog dana Tito ode tamo odakle se niko ne vraća, pa poslije nekoliko godina  zakletva ”Druže Tito, mi ti se kunemo…..” nekako  je ”izlapila”, a  narod ”ofalio” sa vidom. Slika ”na ekranu” postajala je sve mutnija, pa samim tim i sve se slabije vidilo bratstvo i jedinstvo.

Jednog dana dodjoše razni političari i mediji, pa otvoriše oči narodu. A narod, kada otvori oči, prvo što ”ugleda” bila je  puška. Prihvati se narod puške, zapuca i prvo ubi bratstvo i jedinstvo. Pade bratsvo i jedinstvo, a podigoše se medjunarodne granice.

Moj dobri druže Tito ti si ”pogrešno” investirao! Gradio se tvornice, pruge, puteve i slične ”budalaštine” da se narod zaposli, a danas se to radi mnogo jednostavnije dizanjem granica.  Sve te nove granice zapošljavaju hiljade uposlenika, koji ne bi ništa radili da nije tih medjunarodnih granica. Lakše je udarati pečate na pasoše, nego raditi u fabrikama, a koje su uglavnom ionako zatvorene.

Ono ima razlike, tvoje fabrike su proizvodile neke proizvode tj, stvarale su nešto, a ovi granični poslovi ne proizvode ništa osim birokratije i neko mora to da plati. Plaća narod porezima i carinama, a brzo se i potežu strani krediti, koje strane ”prijateljske” banke  ”rado” odobravaju.

Kredit ti je k’o jeftin alkohol, koji piješ brzo i sa uživanjem, pa ti lijepo. Poslije nekog vremena, od njega dobiješ mamurluk pa te boli glava.

Tako je isto i kada tražiš kredit, lako ga dobiješ, brzo ga potrošiš a poslije nekoliko godina dodje glavobolja, odnosno otplata prispjelih anuiteta.

Neko reče jednom prilikom: ”Lakše je danas ”uzeti” neku zemlju kreditima (dugovima) nego ratom i vojskom!”

Da me izvineš druže Tito, ali nisi se baš ”pokazao” ni prema svojoj udovici Joki. Današnji političari kada umru ostave obezbjedjenu svu familiju, do praunučadi, a ti si svojoj udovici ostavio sam jedan mali stan, iz kojeg su je htjeli istjerati.

Vidi se da nisi bio moderan političar, jer ti ono ”hamzi ga hop” (lijeva ruka desni džep, tzv. hapanje) nije išlo baš od ruke, pa nisi baš zbrinuo svoju porodicu kako to priliči jednom odgovornom političaru.

Danas na Balkanu kažu da samo onaj političar koji zna ”pripaziti” sebe, taj će  biti  dobar i za narod. Ako je ovo tačno, onda balkanski narodi sa svojim političarima imaju prosperitetnu i berićetnu budućnost!

Nemoj se ljutiti moj dobri druže Tito, ali nije ti ni turizam išao baš od ruke. Dozvolio si omladini i radnicima, da na radnim akcijama kroz ljut kamenjar probiju Jadransku magistralu i tako razviju turizam u nekim dijelovima bivše nam zajedničke domovine. Poslije se ti isti radnici  ”osilili”, pa počeli da prave radnička odmarališta i poneki sportski centar, gdje su ljetovali jeftino. ”Zloupotrijebili” svoj uloženi rad, pa napravili invaziju na Jadran ili kako to lijepo opjeva ona pjesma ”Plavi Jadran se talasa, odmara se radnička klasa…”.

Danas su nova moderna demokratska vremena, pa nema više (uglavnom) radničkih odmarališta. Sada je to privatna svojina (kupljena ”povoljno”) jer je stara država umrla. Nekada na Jadranskoj magistrali radnici (omladinci) su bili udarnici, a danas su stranci!

Moram da te drugarski kritikujem što si bio suviše ”gotivan” prema svim zaposlenima, pa si ”rasipao lovu na raju”. Izmislio si samoupravljački sistem, pa su svi zaposleni imali redovno plate, a doprinosi za socijalno, penziju, regresi i bonovi za topli obrok su bili isplaćivani redovno.

To je malo prevazidjeno, pa je zato danas privatizacija korigovala ”tvoje” propuste i dala ”siću” za zaposlene, a lovu za gazde. Plate su neredovne i neizvjesne, a u mnogim firmama, plaćanje doprinosa za penziju i socijano je po sistemu; ”to ti dodjem” (tj. ne plaća se ništa), a regres i topli obrok su misaone imenice.

Medjutim uprkos ovoj ”strogoj” drugarskoj kritici, ja, lično, ti opraštam sve ”propuste” (?), ali ti nikada neću oprostiti što si umro!

Septembar 2012 napisao Mirza Hasanefendić

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply