SJEĆAŠ LI SE DRUŽE MIO, U STELEKSU, DRUGARSKI JE ŽIVOT BIO!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SJEĆAŠ LI SE DRUŽE MIO,  U STELEKSU, DRUGARSKI JE ŽIVOT BIO!

Sretan 44 rodjendan Steleksu!

Nekad davno, krajem šezdesetih godina, bilo je jedno mjesto u samom gradu gdje su plavi tramvaji ”spavali”. Onda su mali plavi tramvaji, umorni od predjenih silnih krugova gradom, tiho otišli  u  penziju, a u njihov bivši dom, gore u potkrovlju, uselili su studenti Elektrotehničkog fakulteta i tu osnovali udruženje studenata STELEKS.

Razni ”hroničari” sarajevskog ”votaži” iz sedamdesetih godina kada spominju kultna zabavna mjesta i kafiće često ”zaboravljaju”  STELEKS, a to je bilo za mnogu sarajevsku raju i pogotovo za članove Steleksa, mjesto nezaborava.

Mnogi su mislili da je Steleks klub zatvorenog tipa, a  Steleks je uvijek bio otvoren svojim srcem za svu sarajevsku mladost dobre volje sa svojim čuvenim disko-večerima. Oni koji su jednom došli, uvijek su se vraćali na mjesto dogadjaja. Oni koji nisu nikada došli, ostali su uskraćeni za jedno veliko zadovoljstvo u svom mladalačkom životu.

U to vrijeme kružile su po gradu glasine, da u Steleks dolaze fini mladići koji su već u godinama kada se počinje razmišljati o ozbiljnim vezama. Navodno zbog toga su neke djevojke dolazile da nadju svoju stalnu vezu.

Iz tog perioda datira jedna priča (vjerovatno izmišljena) da je neki brucoš (krkan) odmah poslije prvog predavanja (na prvoj godini) na fakultetu otišao u Steleks, pa sa vrata glasno rekao: ”Gdje ste cure? Evo, inžinjera…….!!!!!

Ako je ovo bila možda izmišljenja priča, onda je apsolutna istina da su mnoge naše kolegice sa elektrike, svojom ljepotom i ženstvenošću mogle komotno prošetati modnim pistama i učestvovati na konkursima ljepote sa dobrim šansama za visok plasman.

Svojom pojavom i ponašanjem su razbijale stereo-tipove o ETF u kao tipično muškom fakultetu i njima sličnim kolegicama.

Kada sam završio gimnaziju, htjeo sam da upišem ETF. Bio sam fudbaler, pa su mnogi iz mog sportskog okruženja to prihvatili sa čudjenjem. Fudbal i elektrotehnika (?), treninzi i mnogobrojne obavezne vježbe (?), pripreme, putovanja i ”bubanje” (?)…..ne, ne ide to. To je gubitna kombinacija (u godinama stiduranja).

Može da bude, ali ne mora da znači!!!!!

Pogledam oko sebe, pa vidim mnogi moji prvogimanzijalci, moji sportski uzori i drugi dragi sportski prijatelji, Mašo Užičanin, Mustafa Trklja Ćusta, Momo Daković, Zoran Dropulić, Izet Benco, Feldžo Selak, Mladen Bačić, itd sve veliki sportisti a opet studiraju elektriku.

Kažem sebi: ” Pa kada mogu košarkaši i rukometaši može vala i fudbaler….”

Pa ja tako krenem na ETF i medju prvim dobitima od tog poteza, bila je članska karta Steleksa. Počinjem da odlazim na to magično mjesto, na mjesto nekadašnje (danas ne postojeće) gradske tramvajske remize, na kraju Vilsonova šetališta, a pored Vrbanja mosta. Ušao sam tamo, kasnije po završetku studija sve manje svraćao, a danas i da hoću ne mogu više da udjem jer to više ne postoji, ostalo je samo sjećanje, koje je dio ove priče.

Sve što je bilo u trendu u svjetskom muzičkom svijetu, vrlo brzo je stizalo i na pult Steleksovih džokeja, pa je mladost Sarajeva uživala u muzičkim hitovima.

A ponekada, kada ”zavjesa padne, pogase svjetla i zadnji posjetilac izadje”, naš kolega maestro Edo Ferizović vadi svoju čarobnu violinu, a Zoka (?) ( Na moju sramotu zaboravio sam mu prezime) harmoniku. Uz diskretno osvjetljenje krene čarolija nota, a prostorom Steleksa krenu one stare, ušima i srcu drage pjesme, ”Kaput moj na rame,…”, ” U tem Somboru….”, ”Maroš, Maroš,….”, ”Fijaker stari…”…… a tebi lijepo u duši pa dodje ti da vikneš: ”Stani zoro, ne dolazi još….”.

Steleks je osnovan 1968, a pričali mi ljudi da su zato najzaslužniji dekan prof. Dane Maljković, Pavle Blum, Gojko Babić, sportska sarajevska legenda Mašo Užičanin i njegova šarmantna supruga Nikolina.

Studenti su voljeli svoj dom i on je uvijek bio pun mladosti i radosti. U Steleks na ”kafu” je često navračao i sam dekan prof. Dane Maljković, koji se ”družio i pričao” direktno sa studentima, pa je bio u toku svih dogadjanja. To je bila efikasna metoda i taj cijenjeni dekan je bio uvijek na mjestu dogadjanja i tako pomagao studentima da prevazidju tekuće probleme.

U svom radu Steleks je imao mnogo aktivnosti, a posebno mjesto je zauzimao sport.

Steleks je bio više od studentskog sportskog društva, tu su se skupljali i za Steleks igrali, igrači širokog dijapazona; od lokalnih liga do državnih YU reprezentativaca.

Steleks je bio jak u svakom sportu, ali je ipak njegova elitna ekipa bila rukometna postava Steleksa. Zamislite ovu prvoligašku ekipu; na golu Mustafa Trklja Čusta, igrači Momo Daković, Mića Turanjanin, Željko Marinović, Izet Benco, Feldjo Selak, Polimac Ibe , ..a na klupi Malik Kulenović i Gačanica Zlatko Gaga. To je bio tim Steleksa.

Kada je ova ekipa igrala na studentskim igrama Jugoslavije (SUSEJ) nije se postavljalo pitanje da li će pobjediti, nego koliko će ”nagurati” protivnika.

Kaže svjedoci, da su jednom prilikom ovi momci tako brzo odigrali akciju, da su sakrili loptu cijelom stadionu, pa u datom momentu niko živ, ni sudija, nije znao gdje je lopta.

U košarci Steleks je imao vrlo respektivnu ekpiu, u kojoj su igrali Mašo Užičanin, braća Tepavčević, Mladen Bačić, Bilibija, Marković ….. Ostali su u sjećanju dueli Maše Užičanina i Dragiše Vučinića (centra beogradske C. Zvezde) koji je igrao za beogradske studente.

U stonom-tenisu, za Steleks je igrao izvanredni igrač Mirsad Mujezinović, koji je dominirao na igrama svojim znanjem i kvalitetom. Uz njega, u ekipi, su igrali isto tako dobri  ping-pongaši Emir Dedić i Nurko (?) (godine čine svoje)

Fudbal je bio uvijek jaka strana Steleksa, pa su igrači njegove ekipe bili višestruki prvaci studentskih susreta Jugoslavije (SUSEJ). Za ovu priliku spomenimo neke od tih igrača; Baraković, Avlijaš, Dautbegović, D. Škoro, N. Marić, Tomić…..i ukoliko je to inetersantno za napisati i autor ovog teksta je bio centarfor u toj šampionskoj ekipi.

U šahu, isto taka jaka ekipa, Ekrem Čekro, Predrag Jančikić, Emir Sefo…..

Steleks je imao i dobru žensku sportsku ekipu, a što će biti opisano (zbog dužine teksta) u narednom prilogu o Steleksu.

Mnogo od ovoga ostalo je na fotografijama foto sekcije Steleksa, a od te cijele ekipe meni je ostao  u sjećanju Esad Avdić koji je pravio mala umjetnička djela u tamnoj komori Steleksa.

Ni kultura nije bila zanemarena, pa je kulturnu sekciju kluba vodio sarajevski glumački bard Zijah Sokolović. Svojim radom sa glumcima  amaterima Steleksa, Zike je osvajao mnoga prva mjesta na takmičenjima, mnoge nagrade i priznanja.

Svojim radom uspjehu Steleksa (u moje vrijeme) su doprinijeli i Beca Barjaktarević, Zoran Dropulić, Miro Vego, Andrija Bartolović, Dunja Uzunović, Mithat Pašić……

O steleksu se mogu pisati romani, a ovaj mali isječak je samo jedan momenat sjećanja na  dio kulturno-sportske istorije ovog sarajevskog ”dragulja” i ova priča treba da bude nastavljena i dopunjena novim prilozima i novim autorima.

PS. Ovaj tekst je napisan u povodu 44 rodjendana (22 novembar 1968) Steleksa za željom da oda omaž svim onima koji su ga podigli, održavali i danas ga drže aktivnog i zato ”NEKA  JE SRETAN JOŠ JEDAN RODJENDAN STELEKSU !”

Napisano oktobra 2012 autor Mirza Hasanefendić

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply