KAD MLADJAN EKOLOG BIJAH JA…….!

MIRZA HASANEFENDIĆ

KAD MLADJAN EKOLOG BIJAH  JA…….!

Kako smo mi bili dobri ekolozi  u ”neznani”!

Ja volim majku prirodu i često gledam emisije posvećene ekologiji. Gledam mladi aktivisti ulaže velike napore da sačuvaju koliko je to izvodljivo zdravu prirodu. Mladi ekolozi se bore kao ”lavovi”, ali veliki lobiji investiraju u ”prljave industrije” pa marginalizuju pozitivne efekte ekološkog pokreta.

Ovo mi sve liči na borbu Davida i Golijata ili, možda, na gradnju Skadra na Bojani, gdje jedni grade preko dana, a ”neki drugi” sve to ruše preko noći.

Mladi eko-militanti rade dosta,a još više vole da pričaju, pa ponekada tako daju netačne i neprimjerene izjave tipa; ”starije generacije su ostavile teško ekološko naslijedje svojom nebrigom za okolinu!”.

Izjave ovog stila, me navedoše na razmišljanje  i postaviše pred mene lično pitanje; ”Kako smo se to mi ponašali prema majci prirodi?”

Ja sjedoh, sabrah sjećanja pa napisah, kako smo se mi, prethodne generacije, ponašali prema našoj životnoj okolini:

”Mi smo pili Yugococktu (našu verziju gaziranog pića) iz staklenih flaša, a prazne flaše smo vraćali uredno u granap. Ove limenke i plastične amabalaže nismo imali.

Mi smo u naše doba, pili mlijeko iz staklenih flaša, koje smo prazne i uredno oprane ostavljali pre vratima, a koje je ujutro raznosač mlijeka mjenjao sa punim flašama mlijeka. Isto to pravilo je je bilo i kada si kupovao mlijeko u granapu.

Za druge flaše, naprimjer vinske, imali smo ”živu” reciklažu. Nekada davno, kada sam bio dijete, sjećam se da su ulicama starog grada hodali Romi (tada zvani Cigani) sa sepetom na ledjima i derali se iz seveg glasa : ” STARI FLAŠI, FLAŠI, STARI KRPI, KRPI,,,”

Naše bi majke obično silazili pred kuću i davali bi tim ljudima stare flaše ili staru odjeću.

Na pijacu smo nosili uvijek iste cekere, sve dok se isti poslije godina sami od sebe ne raspadnu,a nikada nismo koristili nikakve plastične neuništive kese. Hrana kupljena na pijaci ili u granapu, bila je uvijek pakovana u papir (hartiju) koja se biološki razgradjuje.

U jabukama i trešnjama smo nalazili crve, jer nije bilo pesticida. Od pojedenog crva se niko nije nikada ni razbolio,  a od pesticida se može lako razboliti, pa čak i umrijeti.

Djeci nije ništa falilo, pa su lijepo u zdravlju izrasli u lijepe djevojke i kršne momke!

I stari hljeb smo mi ”reciklirali” pa su tako stare nane i bake, prije svega zbog onog da je grijeh bacati hranu,  pravili od bajatog hljeba ono jelo zvano ”popara”. Možda je bilo tu i ”ekonomskih” razloga, ali i to je bilo zdravo jelo, a ni hljeb nije bio bačen, pa je priroda  i tu bila poštedjena od viška bačene hrane!

Nismo bacali u smeće ni lijekove kojima je datum upotrebe prošao, jer smo povišene tjelesne temperature skidali sa oblozima od rakije, krompira i slično, rane previjali bokvicama, pili čaj od žare, majčine dušice,…… U večini slučajeva nisu nam trebali lijekovi, pa pošto ih nismo ”držali”, nismo ni imali šta bacati u smeće i time zagadjivati okolinu.

Stare novine su skupljali neki Romi (tada zvani Cigani), a bila je jedna i mala ”šega” sa reciklažom starih novina. Pred stadionima Koševo i Grbavica djeca su prodavale stare novine ”ZA PODGUZ” odnosno novine za sjedenje na tribinama  istih stadiona. To ti dodje kao neka mala primitivna reciklaža i mala ”biznis” za pionire.

Bilo je naravno i onih koji su bili suviše revnosni u ”očuvanju priorde” i skupljanu kvalitetne robe za reciklažu

Tako su neki ”skupljači” bakra, skidali bakarne žice sa poštanskih stubova koji su još bili u radnoj funkciji.

Skupljeni ”sirovinski” otpad se nosio u nekoliko sabirnih centara u gradu, a ja se sjećam onog velikog kod Vijećnice zvanog ”Terek” (?????) i manjeg na Skenderiji kod starog mosta.

Vodu smo pili direktno sa česme po sistemu prva žedj, druga žedj, …direktan dodir sa prirodom, bez plastike kao posrednika!

Kafu smo pili iz fildžana i šoljica, koji su se poslije toga prali, a ne iz čaša od stiropora koji su praktično neuništivi, jer je njihova reciklaža užasno skupa, a lova je danas prije ekologije! Pravili smo i reciklažu kafe tzv kafu ”Pucu”, pravljenju od telve prehodne kafe!

Kada su bile vrućine, mi smo se hladili pravljenjem propuha, a nismo imali klima uredjaje na bazi freona, vlage i druge hemije, pa niti smo zagadjivali okolinu, a nije nas ni glava boolila zbog vještački napravljenje prijatne klime.

Odjeću su mnoge majke krpile, džempere parale i plele nove, a ”krompire” na čarapama su ponekada ”štopale” na onim čuvenim gljivama, izbjegavajući tako da bacaju višak odjeće na otpad.

Nije se ništa ili vrlo malo se bacalo i gomilalo na depoima prirode.

Imali smo male krečne krede i sa njima crtali školice na asfaltu ili pisali na zidu poruke ”Dado voli Jacu”. Oni strašni grafitni raznobojni sprejovi za ”nehumano” šaranje zidova (a koji se teško peru) još nisu bili izmišljeni! Ove zapise od krede, prala je i obična kiša.

Pošumljavali smo goleti, krečili drveće, uništavali korov i tako pomagali u obnovi zdravlja majci prirodi! Zvali su nas ”gorani”, a ne ekolozi!

Sve smo ta radili tiho, bez javnih medija i bilo nam je to normalno. Mi smo bili ekolozi ”u neznani”, pa nismo ni pravili propagandu oko toga!

Za kraj, malo opuštanja od ove ”teške” teme,  jedna šaljiva ekološka opaska; čak je i narodna milicija djelovala na ”ekološkoj bazi” jer je svoje probleme regulisala samo sa pendrekom, ne koristeći nikada suzavac, razne sprejove i druge hemikalije da uvede rad!”

To je bila priča o gradjanima-ekolozima pojedinačno, ali je sve te ”ekološke” uspjehe rušila država izgradnjom centrala na ćumur, željezara, hemijske industrije,  pa je smog carovao nad našim gradovima.

Isto je, otprilike, i danas u razvijenom svijetu, gradjani ulažu pojedinačne napore da zaštite prirodu, a onda interesi velikih lobija zbog velikog profita ulažu u ”prljave” industrije koji skoro poništavaju sve napore vrijednih ljudi koji žele sačuvati priirodu za buduže naraštaje.

Mart 2013 napisao Mirza Hasanefendić.

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply