ČUDESNA FERHADIJA

SLOBODAN STAJIĆ

ČUDESNA FERHADIJA

Zapis Slobodana Stajića o kultnoj sarajevskoj ulici

Gledam ovih pretoplih dana Ferhadija ulicu, punu svijeta, kao i mnoga vedra lica, uz veseli ljudski  žamor, da ne kažem žubor riječi. Posebno čarobno djeluju noći, kada se čini da je pola Sarajeva izašlo na ugodnu promenadu. A tu su još i brojni stranci, kao i pristigli dio sarajevske raje, razasut širom ovog našeg ustalasanog globusa.

Već od sutona teško je naći slobodno mjesto za predah u nekom od brojnih kafića, od Slatkog čošeta do Vječne vatre, a vidljivi su i dugi redovi za sladoled kako pred stastičarnicom Egipat, a tako i drugim.

Jednostavno, Ferhadija je odavno kultna sarajevska ulica, kao što je Baščaršija sveto mjesto hodočašča. Tu, kao na dlanu, imate svijet u malom, susret Istoka i Zapada, i stoga vam se, ako ste već sudbinski vezani za njih, čini i da nikada ne spavaju. Jer tu život teče od izlaska sunčevih zraka do ranih jutarnjih sati.

A još kada se vidi i sav onaj prelijepi mladi svijet, raznoliko obučen, daleki namjernik može pomisliti i da je zalutao. Jer mediji, strani i domaži, stalno javljaju o bijednom životu nas ovdje, a da o izvještajima naših protektora i nekih nevladinih organizacija, čiji članovi inače žive bogovski, i ne govorim. Što nas prikazuju u gorem svjetlu, oni ostaju duže ovdje, a nevladine organizacije dobijaju i više novca od svojih naivnih sponzora. Po nekim izvorima, u BiH djeluje čak 14.000 takvih organizacija!

Sve to zbunjuje mnoge strance. Umjesto najavljenog životnog sivila, spoznaju drugačiju sliku (makar i prividnu) i odavde se vraćaju puni divnih utisaka. Sarajevo, naravno, nije nikakva Arkadija, ali način života i ritam, koji daje posebno Ferhadija, oduvijek je predstavljao i nešto posebno. Ono što su Jelisejska polja Parizu, Plaka Atini, Nevski prospekt Sankt Petersburgu, Vaclavske namjesti Pragu, Stradun Dubrovniku, Knez Mihailova Beogradu, Ilica Zagrebu … da dalje ne nabrajam, to je za Sarajevo Ferhadija, koja izvire tamo gdje prestaje Baščaršija, na Slatkom čošetu, a ulijeva se u Titovu.

Naravno, da i ovaj grad ima i svoje drugo lice, ali koji ga nema. I ono ima svoje brojne nevesele građane koji jedva sastavljaju kraj s krajem Ali u ovoj ljetnoj vrevi, to lice se manje vidi od onog vedrog. Stranci, gledajući prepune kafiće i zavidan vozni park, parkiran u obližnjim uličicama, jednostavno ne mogu da povjeruju da u Sarajevu, kao i u cijeloj BiH, ima toliko nezaposlenih. Ali, nije li to boljka, istina manjeg intenziteta, i nekih najrazvijenih evropskih država? I ne dostiže li stopa nezaposlenih mladih čak 25 odsto i u pojedinim članicama Evropske unije, pogotovo onim s juga.

Ali, vratimo se Ferhadiji.

Ta vedrina i finoća proizlazi možda i stoga što u nju rijetko zalaze nadobudni političari. Oni nemaju vremena za opuštene promenade, jer su zaokupljeni političkim kalkulacijama i rebusima, a uz to više vole da se vozikaju u skupocjenim limuzinama ili da provode vrijeme u svojim krezovskim odmorištima, izrađenim poslije rata. Ili da se banjaju u divnom dekoru ilidžanskih hotela, koje je njihov poslijeratni vlasnik dobio gotovo na poklon, toliko je malo sve to platio.

Ovaj prvi nastavak o Ferhadiji privodim kraju u rano sarajevsko jutro, dok još nije krenula rijeka ljudi… Mladići u obližnjim kafićima već raspoređuju stolice, a vječna Ana iz Egipta dovozi svježe kolače, mada su tu slastičarnicu proslavili sladoled i tahan-halva. Temelje toj slavi udarili su Anin djed Tomo sa sinovima, a oni čija sjećanja sežu u davnu prošlost sjećaju se i starog Numana, koji je pravio kolače u obližnjoj čikmi…

Kao i svakog ljetnog dana, tako i ovog, otisnuh se Ferhadijom sa neizostavnim egipatskim sladoledom. To mi dođe kao jutarnja kafa!

Sarajevo jednostavno ima dušu, a posebno Ferhadija……

preuzeto dovla.net

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply