NAŠ DRUG PAJA…..

MIRZA HASANEFENDIĆ

SARAJLIJE KOJE ZRAČE SARAJEVOM

NAŠ DRUG PAJA…….

 

Kada se rodio naš drug Paja, roditelji su otišli u opštinu i upisali ga u knjige pod imenom Pavle Pavlović. On će to ime nositi u pisanim dokumentima cijeli život,a u našim srcima on će uvijek biti naš jaran Paja.

Paja je odrastao u prelijepom dijelu grada zvanom Marijin dvor (ili skraćeno Marindvor) u kojem je u to doba bilo još uvijek puno zelenila i bio je baš kao pluća grada.

Kao dječak igrao je lopte na travi na Cirkus placu, na mjestu današnjeg Holideja. Mi sa Čobanije smo dolazili i igrali lopte sa njegovom rajom, družili se, prijateljovali, ponekada pravili i male belaje, ali i to je bio dio folklora sarajevske raje.

Povremeno, ”igralište” nije bilo u upotrebi, jer bi Cirkus plac bio zauzet od onog pravog cirkusa. Vrlo često je bila podignuta šatra cikusa ”ANDRIJA” kako ga nazva jedan ”dilajla”, a ustvari se radilo o prvom profesionalnom Jugocirkusu ”ADRIA”.

Tu su se mogla vidjeti ”čuda nevidjena”; žena sa pravom bradom do pupka, zmija duga devet metara, kuća straha, zid smrti sa motorima, i mnogo toga što je pripada svijetu dječije mašte, a u većini svijetu varki odraslih.

Paja bi legao sa tihom zvonjavom malih (uskotračnih) plavih tramvaja koji su ”spavali” u obližnjo remizi ( u komšiluku) kod Vrbanje mosta. Jutrom se budio uz brektanje autobusa na maloj stanici na mjestu zgrade današnje vlade i pratio pogledom njihove odlaske na tada prigradske lokacije Rajlovac i Lukavicu.

Subotom popodne pred obližnjom fotografskom radnjom stajao je red vojnika, da se slikaju i naprave onaj legendarni foto-kič uspomena iz JNA.

Na toj lokacije bila je i kafana Tilava, za koju se pričalo da u njoj ima ”dama” koje rade ”one prostačke stvari” za lovu. Mnoge pubertetlije su iz čiste radoznalosti zavirivale da vide i to čudo, a niko nije nikada priznao da je koristio njihove usluge.

Naš drug Paja je bio lijepo vaspitan, pa nije zaviravao tamo.

Odrastao je u lijepom ambijentu, na svježem zraku a volio je i mrkvu, pa mu priroda podari zdrave oči koje kristalno čisto vidješe da je najbolja boja u duginom spektru boja zrele višnje

Neki mudri ljudi rekoše; ” Bordo boja srca, kantičare u oči prca!”. Ovo rečenica nije vulgarna, nego je bolna za one koji su u krivu, pa vole plavo k’o šljivu.

Onda jednog dana naš drug Paja, odluči da bude novinar. Odluka privatnog karaktera, a od ”opštedruštvenog značaja”.

I nije naš drug Paja, kao novinar, pisao ”zapisnike” sa raznih partijskih sastanaka, nego se dohvatio onoga u čemu je nenadmašan, kulturi, zabavi, ljepoti ili jednostavno rečeno ljepoti i radosti življenja.

 I Onda tako krenu jedna impresivna medijska karijera, godine žestokog rada i dokazivanja, dani kada te vole i dive ti se, a istovremeno mnogi ti zavide. Ali na kraju će ostati ”zapisano” u sjećanju i vremenu; da je naš drug Paja bio preko dvadeset godina urednik u revijalnim izdanjima kuće ”Vjesnik” sa sjedištem u Sarajevu, pa je poslovno obišao veći dio svijeta cijelu bivšu Jugu u više navrata. Bio je jedan od utemeljivača Šlagera sezone, vodio Press službu, jedan od pionira sarajevske rock škole. Impozantan je njegov doprinos afirmaciji i popularizaciji Plavog orkestra, Crvene jabuke,  Hari Mata Hari, Dine Merlina, Harisa Džinovića i cijelog niza imena iz sarajevskog muzičkog miljea.

Ostaće upamćeno da je on prvi pisao o Gospi u Medjugorju u vremenima kada je trebalo imati………….hrabrosti pisati na tu temu.

Zvjezdane trenutke doživio je na  TV, gdje je ostao nedostignut. Njegovo znanje, obrazovanje, a u njemu je bio i ostao ”grumen” duše Vilsonova, Čobanije, Bjelava, Centra i cijelog Sarajeva!

To mu je dalo nedostižnu prednost u odnosu na druge voditelje, tako da su njegove emisije nekada (i tekstovi danas) poput prelijepog cvijeta koji vječno traje ”hraneći” se neiscrpnim duhom sarajevskih ulica i ”raje” iz svih kvartova.

 Sa našim drugom Pajom sam se često susretao, sredinom osamdesetih, u dokumentaciji ”Oslobodjenja” gdje je on profesionalno spremao svoje tekstove. Sjećam se da se raja oko njega skupljala u velikom broju, da čuje šalu, provalu i priču koju.

Naš drug Paja je bio uvijek meraklija, laf u srcu i hadžija u novčaniku, pa se sjećam, da je često ”zvao” kafu svim prisutnim, a Novo Popović dokumentarista jednom reče za njega kada je ulazio ; ”Evo ga Hjuz (poznati bogataš i donator)”.

Eto takav je naš drug Paja, fina sarajevska raja!

Augst 2013 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply