AJKULE U MILJACKI I JALIJAŠI?

MIRZA HASANEFENDIĆ

AJKULE U MILJACKI I JALIJAŠI!

Ima jedna fotografija, stara sedamdeset i pet godina, koja pokazuje da je Sarajevo nekada davno (1939 godine) imalo svoju ”rivijeru”, gdje su se ljudi kupali,  a djeca se igrala u vodi, pa čak je bilo i kajaka.

U tom vremenskom periodu prošlosti Miljacka je bila u gradu čista, pa se moglo u njoj i kupati i igrati.

U mom djetinjstvu, mi djeca koja smo odrasli uz Miljacku voljeli smo gazati po cijeli dan u koritu Miljacke, koja je već postala ”podobro” zagadjena. Naši roditelji ovi nisu gledali dobronaklono i stalno nas opominjali da ne gazamo u prljavoj rijeci. Stalno su nas opominjali da to ne radimo, a ponekada su izmišljali priče da nas prepadnu.

Ovaj dio Sarajeva, meni je ostao u sjećanju, početkom šezdesetih godina ,po tome što je povremeno pola Miljacke bilo svo crveno poput krvi i to je trajalo par sati. Iz obližnjeg (pokrivenog) bistričkog potoka izlazila je krvavo crvene boje voda, kojom su nas odrasli prepadali, odvračajući nas ga ”gacamo” po koritu već dobro zagađene Miljacke.

”Lagali” su nas, da je u Miljacki uhvaćena i ubijena velika ajkula i da je to crveno što teče njena krv. Mi djeca bi se prepali, pa bi smanjili naše hodanje koritom zagađene rijeke u strahu od ajkula u Miljacki.

Onda nam je ”velika raja” objasnila, da ta crvena boja dolazi iz obližnje Ćilimare (tvornice ćilima) koja višak boje i ”vode ispiranja ćilima” pušta direktno u Miljacku, a da su nam to odrasli pričali da nas zaštite od prljave rijeke.

Na priloženoj fotografiji piše lijepo da se taj dio Sarajeva zvao Jalija, a da su ljude koji su se kupali na tom mjestu zvali jalijaši.

Meni, koji sam proveo djetinjstvo i mladost na sarajevskim ulicama, malo je bila čudna ova ”rečenica” pa sam odlučio da krenem ”tragom iste”.

Idući pisanim tragom, našao sam Isakovićem riječniku karakteristične bosanske leksike da je krajem devetnaestog vijeka u Sarajevu, riječ Jalija označavala priobalno područje rijeke ili što bi moderno rekli rivijera. Ovo nisam znao do sada i ovim sam obogatio moj sarajevski riječnik.

Suprotno ovome, u istom riječniku piše, da riječ Jalijaš ne označava čovjeka koji boravi (živi) na Jaliji, nego je to više sinonim za ” besposličara, skitnicu, ne rijetko sitnog nasilnika,…..”

Ovaj pojam je blizak nama sarajevskoj djeci, koji smo sretali jalijaše skoro svakodnevno na našim ulicama. Jalijaš  je otimao lovu pred školom ili kinom, prosipao silu na ulici, bavio se sitnim kriminalom, bunarenjem u tramvaju, manjim kradjama a neki su prodavali i lažna ljekarska uvjerenja pred školom za ”bježanje sa časova”. Naravno d su ova uvjerenja bila ”ovjerena” ukradenim ljekarskim pečatom.

Učenici su kupovali ta uvjerenja (ispričnice za izostanak u školi) sa strahom, jer su murija (narodna milicija) i ”hale” (agenti u civilu) često ”provaljivali” kradje pečata, pa je postojao tako rizik da i učenik bude saučesnik u nezakonitoj radnji. Milicija je dobro radila svoj posao, pa je naravno postojala sva enidencija o ukradenim ljekarskim pečatima u MUP.

I samo je u Sarajevu moguće da jedan jalijaš garantuje svojim mušterijama učenicima da jedan ugledni gradski doktor, čija uvjerenja on prodaje, nema ”svoj dosije kod ”drotova”.

Hvaleči se da je pečat nedavno (”friško”) ukraden, da se čak na njemu još ni mastilo (tinta) nije osušilo, pa samim tim ljekarsko uvjerenje je čisto tj. krađa nije registrovana u muriji!

Ako se na pijaci mogao kupovati frišak zeleniš i friška jaja, e onda su se moglo kod jalijaša Škilje kupiti ”taze” ljekarska uvjerenja kojima nije istekao ” rok garancije”.

Škiljo je inače ordinirao najčešće pred kinom RU ”Đuro Đaković”, koji je davao predstave u 11 sati prije podne, vrijeme izmišljeno za razno-razne ”luftere” koji su se krili u tami kino-dvorane,  da ih ko ne vidi u bježaniji sa časova.

Kasnije jalijaši su postajali glumci u filmovima, šaneri po Evropi, pitomci KP doma Stolac, a dobar dio njih je zasnovao vlastite porodice prekidajući sa prošlošću.

Septembar 2013 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply